Obavlja poslove fotokopiranja, te vodi evidencije o materijalu, radi na strojevima za rezanje, spiralni i topli uvez, vodi brigu o čistoći strojeva na kojima radi, otklanja manje zastoje, brine o redovnim servisima fotokopirnih strojeva te obavlja i druge poslove.” Zvuči u redu, no kada vidite ime ove pozicije, zavrtjet će vam se u glavi. “Fotokopirač/fotokopiračica u Pododsjeku za poslove fotokopiranja Odsjeka za tiskarske poslove u Službi za poslove pružanja usluga Sektora za uredsko poslovanje i poslove pružanja usluga”
Ovog ljeta osvanuo je i oglas za sezonsko branje mandarina, a dnevnica je iznosila 500 kuna. Međutim, nije sve bilo tako kako se činilo. Kad bi se isplaćivala obećana dnevnica te kada bi se bralo 60 dana, moglo bi se zaraditi nevjerojatnih 30 tisuća kuna. Bio bi to sezonski posao iz snova. Poslodavac je, naravno, “zaboravio” naglasiti da bi za obećanu dnevnicu trebalo ubrati nevjerojatnih 50 gajbi voćki. U svaku gajbu stane oko 20 kilograma mandarina, što bi ukupno iznosilo 1000 kilograma. Iznos dnevnice koju poslodavac nudi ne dobiva se ako se ne ostvari zadani cilj.
U avgustu prošle godine na internetskoj stranici bark.com, mladenci su anonimno objavili oglas da traže snimatelja koji bi snimio njihovu prvu bračnu noć, a za taj trošak vjenčanja izdvojili bi 2000 funti, odnosno oko 16.500 kuna.
Naslov “Potreban radnik” ništa ne znači, a oni koji traže posao, uvjerili su se u to vjerojatno više puta. Dokaz za to je ovaj oglas za posao u Skadarliji gdje se od kandidata traži više od 30 stvari, među kojima i pakiranje, istovar i utovar robe, održavanje web-stranice, obrada slika, vođenje plaća radnika, radne knjižice… A sve to pod imenom “ekonomski menadžer”.
Foto: Facebook
Neki sve shvaćaju vrlo ležerno, pa je tako u Sarajevu oglas za posao osvanuo na papiriću zalijepljenom na kanti za smeće, a traži se radnica u fast food restoranu.
Foto: Facebook
Bizarni oglasi za posao često su se pojavljivali i na stranicama Studentskog centra u Zagrebu. Netko je postavio oglas kako traži studenta programera za rad na duže vrijeme – njegove zadaće obuhvaćale bi rad u brojnim računalnim sustavima i bazama podataka, a satnica iznosi visokih 55 kuna. No, naravno, postoji kvaka. Kandidati koji će se uzimati u obzir moraju imati minimalno pet godina iskustva rada u sličnim programima. Pet godina… Student.
Po društvenim mrežama dijelio se i ovaj oglas za posao u kojem je poslodavka vrlo izravno i iskreno rekla što traži. Ovaj oglas mogu zaobići svi koji misle par mjeseci “ubiti” koju kunu preko zime, pa na ljeto dati otkaz, jer to, kako kaže, nije u redu.
A piše: “Zapošljavamo djelatnike u Fast Foodu Ketchup u Omišu,
Oglas broj 248.
Tražimo dostavljača i radnicu za pultom u STALNI RADNI ODNOS.
Pojam stalni radni odnos ne znači radit svaki dan. Time oću reć da ne možete ubit koju kunu u nas misec ili dva do sezone pa dat otkaz. Nije zabavno, zaista. Probali su.
Na mjesto djelatnice za pultom tražimo isključivo žensku osobu. Bilo bi fino da je mlada ako ne godinama, onda barem duhom. Ispostavilo se, naime, da kolegama nije ni malo simpatično kad imaju čangrizavu vječno bolesnu, užasno nezainteresiranu kolegicu koja dodatno voli i zapovidat. Ili odbijat narudžbe, ili objašnjavat tko je tu najpametniji, ili vriđat kolege u svrhu osobne zabave, ili pak, vrhunac svega, podmetat svađu čim se pokušaš opustit minut. Nećete mi virovat, al eto kolege se protiv toga bune.
Poželjno je i da ta djelatnica za pultom ne mrzi svakog ko prođe kroz ona bijela ulazna vrata. Napominjem da su bijela jer smo imali nekih djevojčica kojima je bilo ok da ta vrata dođu do boje kave s mlikom. Mi eto nekako preferiramo one kojima je normalno pobrisati po svom radnom mjestu.
Tražimo žensku osobu jer pretpostavljamo da će žena znat izrizat salatu, pome i kapulu, pohat piletinu, ogulit jaja, ispeć pomfrit il čevap, napunit sendvić, oprat posude od navedenih a nekad čak i ubacit gotove pohane račiće u fritezu. Kažem pretpostavljamo jer su nas znale junački iznenadit. Cure, ta kokoš je već mrtva i neće vam ništa.
Za uzvrat bi vjerojatno bilo bolje za nas da ne nudimo kulturnu i redovnu plaću, normalno radno vrime bez prikovremenih, ljubaznost, poštivanje, nekakvo razumijevanje, mijenjanje smjena kad triba ić na koncert il jednostavno vanka, bonus na plaću i slične ideje koje poštujemo nego da smo na crnim listama poslodavaca a da je nama dobro, al eto sve to nudimo. Naivno i mlado, znam.
Naša nova pulteruša bi radila od 9 do 4 i od 4 do 11. Nećeš mi virovat, u smjeni od sedam sati. To je grozno, znamo. Čisto izrabljivanje radnika.
Radila bi cilu godinu, izuzev sve one praznike koje poštujemo jer pretpostavljamo da nismo zaposlili Palu samog na svitu nego čovika i da je u redu da je Staru i Novu godinu doma, ko i Badnjak, Božić, sv.Stipana, Tri kralja, Uskrs, Prvi maja, Svi svete i još koji put kad se neko ženi, udaje, krsti il rađa pa slavimo.
Nebi radila ni ona dva puta godišnje kad svi idemo na team building jer se volimo družit i iskorištavat tu blagodat slobodnog dana u ovako robovskim uvjetima rada.
Imala bi i jedan dan tjedno slobodno, usput.
Smještaja doduše nemamo, jer čvrsto, duboko i optimistično vjerujemo da na širem području Omiša još uvijek postoji neka normalna osoba kojoj nije cilj radit tri miseca a ostatak godine ladit jaja. Štoviše, toliko nam se to ladit jaja dopada da puštamo djelatnice da u skuhana jaja uliju hladne vode i hlade jaja bez da itko vrišti na njih koliko su vode potrošile.
Postoji i ta neka osnovna zimska plaća koju nudimo u iznosu od presmiješnih 4000 kuna za koju naravno niti jedna majka, žena ili sestra ne bi radila i sve one koje za to rade nisu normalne. Uvredljiva plaća za doba kada u smjeni piješ kavu koju ti najčešće šef plati i igraš na čovječe ne ljuti se a ako ti zagužva koji sat imaš pomoćnike na raspolaganju.
Ti neki bonusi na plaću koje dajemo su također smiješni, ono kada promet raste ali ti i dalje radiš samo svoju smjenu i na kraj miseca dobiješ koju tisuću ili dvi više. Uz sve to ne moraš ništa potrošit na marendu jer ti je besplatna i po tvom je izboru. Za smjenu se uvik možeš dogovorit a plaća ti se uplati na račun, mirovinsko i zdravstveno ti ne kasne i ako ti zafali koja kuna šef ti je uvik tu za dogovor.
Nehumano. Od dostavljača, hvala na pitanju, očekujemo da ima vozačku dozvolu B kategorije. Ne tražimo ga da po buri na 3 stupnja vozi skuterin priko Omiškog mosta. Vozit će auto koje je u odličnom stanju i očekujemo da na njemu i ostanu svi djelovi. Da, poželjno je da ne ostavljate branike po tuđim štopovima i ratkape po kornižama. Poželjno je i da ne vozite ko luđaci jer mi želimo da ljudi naruče a ne da čine sve za spriječit takvoga da izađe na cestu. Očekujemo i da ima minimalnu razinu kulture jer ide ljudima na vrata. Dakle, nije lipo pitat ljude “šta o’š?”. Lipo je kulturno pozdravit. Lipa je i manča koju onda dobijete. Početna, zimska plaća je kao i za radnicu na pultu, isto kao i povećanja plaće i radno vrijeme. Znamo da su to grozni uvjeti i da je bolje u 6 ujutro po kiši na bauštelu a svi koji pristaju na ovakvo nešto nisu normalni ali eto, uvjeti su takvi kakvi su. Znam i da se očekuje četveroznamenkasta plaća na mjestu koje prodaje sendviće od 14 kuna i na tome zgrće milijarde ali mi nudimo samo navedeno. Znate, postojimo mi neki optimisti bez poreznih dugova, s urednim poslovanjem i s pretpostavkom u glavi da postoje jednako takvi djelatnici kojima je zadovoljavajuće da s redovnom plaćom, mirni i neizmaltletirani idu doma, zadovoljni svojim životom i bez težnje da u Dublinu steknu milijarde daleko od kave s ekipon. Eh da, ne smijem zaboraviti dat odgovor na drugo vječno pitanje uz ono Di si bija ’91ve a to je di su nam stari radnici il zašto su otišli. Nas 10 starih je tu, stalnih i sezonskih.
Dogodi se da nam nekada neko od većeg broja djelatnika ode jer ima nešto što je za njega bolje ali najčešće nam se dogodi da su nas muljali, krali, lagali, ljenčarili, odbijali ljude ili uništavali posao od kojeg i sami žive a mi na to ne pristajemo. Tražimo normalne ljude koji neće gaziti svih oko sebe i dok takvi ne dođu mi vlasnici ćemo raditi duple smjene jer ostatak naših djelatnika nije zaslužio takve kolege.“
Izvor: vecernji.hr