Njemački mediji pišu o olakšicama novog Zakona o useljavanju stručne radne snage i mogućim posljedicama po bh. privredu. A magazin “Spiegel Online” donosi reportažu o divljenju vrijednim jajačkim srednjoškolcima.
“Kada neki političar najavi otvaranje 100.000 novih radnih mjesta, ljudi u BiH se šale da će polovina njih naći posao u inostranstvu. Novim njemačkim Zakonom o useljavanju stručne radne snage (FKEG –Fachkräfteeinwanderungsgesetz ), odlazak u Njemačku mogao bi se još više povećati – a to ima posljedice po BiH.
Ponedjeljak ujutro u decembru ispred Njemačke ambasade u Sarajevu. Redovi su, uprkos kišici, dugi. Kao i mnogi drugi bh građani, ti ljudi žele okušati sreću u Njemačkoj. Jedan od njih je Anel Vojić, koji na taj termin čekao 17 mjeseci”, piše njemački “Tagesspiegel”.
Vojić, piše dalje, ima 32 godine i iz Bihaća je. Završio je ekonomsku školu, ali nije mogao naći posao.
“´Ako niste član stranke, možete zaboraviti na to da će te u Bihaću dobiti dobro plaćen posao. Zemlja je sve korumpiranija i više ne gajim nadu`, kaže on. Njegovo posljednje zaposlenje bio je posao izbacivača na kome je zarađivao oko 250 eura mjesečno. To mu više nije dovoljno i želi ići u Njemačku.”
Vojić je tek jedan od mnogih koji žele otići, kako bi imali bolju budućnost, piše novinar “Tagesspiegela”, dodajući da sa novim Zakonom u useljavanju stručne radne snage, Njemačka želi ubrzati obradu zahtjeva, jer njenoj privredi nedostaju radnici.
Mnogi bh. građani žele okušati sreću na njemačkom tržištu rada
Brže do viza i zaposlenja
Za razliku od sadašnjih zakonskih odredbi, piše dalje u tekstu, novim zakonom bi se trebala ukinuti tzv. “prioritetna provjera”, tj. obavezu kompanija da prije nego što angažuju nekog stranog stručnjaka provjeri da li bi se za taj posao mogao naći neko iz Njemačke ili neke druge države članice EU-a.
Osim toga, novi zakon bi trebao proširiti spisak za priznavanje stručnih kvalifikacija – slično kao i priznavanje univerzitetskih diploma, te ubrzati procedure.
“U Njemačkoj se novi zakon shvata kao triple-winn situacija, u kojoj bi koristi imali i njemačko tržište rada i useljenici iz trećih zemalja, kao i zemlje njihovog porijekla… Ako se sve bude odvijalo po planu, FKEG bi trebao stupiti na snagu početkom naredne godine.”
Njemačka ambasada u Sarajevu je, kako se navodi, jedan od najvećih njemačkih viznih punktova u svijetu – između 2015. i 2018. godine, broj izdatih viza porastao je sa oko 7.400 na preko 14.100, navodi se u saopštenju Ministarstvo vanjskih poslova. Samo u Libanu i Turskoj podneseno je više prijava za vize.
Ko će živjeti u BiH za 20 godina?
“Koliko će ljudi živjeti ovdje za 15 ili 20 godina? U ljetnjim mjesecima je teško naći dobro obučene radnike u građevinarstvu, električare ili medicinsko osoblje`, kaže politolog Damir Kapidžić, profesor na Univerzitetu u Sarajevu. U međuvremenu se, kaže on, širi cinizam o evropskim zemljama koje imaju koristi od jeftine radne snage izvan EU – čime će stvoriti dugoročne probleme za ekonomsko planiranje zemalja kao što je Bosna i Hercegovina.”
No, kako se zaključuje u tekstu “Tagesspiegela”, bosanska politika nije našla recept da spriječi masovno iseljavanje. “Nedostaju koncepti koji bi spriječili nastavak iseljavanja, kaže Kapidžić. A to će dovesti do velikih demografskih problema u narednih nekoliko godina.”
Učenici Srednje strukovne škole u Jajcu
Divljenja vrijedni protesti učenika u Jajcu
Magazin “Spiegel Online” piše o uspjehu jajačkih srednjoškolaca u borbi protiv segregacije u bh. školama,
Reportaža počinje primjerom Azre i Lucije, najboljih prijetaljica, koje su zajedno bile i u vrtiću, kao i u osnovnoj školi. No, njihov zajednički put do škole trajao je samo do ulaska u školsku zgradu, gdje su se njihovi putevi razdvajali: Azra je odlazila u bošnjačko, a Lucija u hrvatsko odjeljenje, piše dalje u tekstu.
Azra Keljalić
“Nakon osmog razreda, Azra se upisala u Srednju strukovnu školu u Jajcu. U njoj su učenici većinu predmeta pohađali zajedno. `Prvi dan sam se osjećala kao da se dogodilo čudo`, prisjeća se Azra. `Svi smo bili zajedno! Bilo je neopisivo lijepo.”
Ali onda je uslijedio šok, piše novinar “Spiegel Onlinea”, jer su i u ovoj školi učenici trebali sve predmete pohađati odvojeno:
“Mislila sam tada: ne, ne smijemo to dozvoliti”, kaže Azra prisjećajući se početka pobune učenika u Jajcu. Oni su se pobunili protiv sistema etnonacionalnog razdvajanja učenika, protiv “aparthejda u učionicama “, kako to nazivaju neki bosanski mediji.”
“Zajedno možemo sve!”
U protekle dvije i po godine, piše novinar Keno Versek, učenici Srednje strukovne škole u Jajcu su se suprotstavili razdvajanju prema nacionalnosti. Na sivom eksterijeru školske zgrade stoji veliki grafiti: “Zajedno možemo sve!”
Ovu malu, lokalnu pobunu desetak aktivnih srednjoškolaca, navodi se dalje, podržalo je još nekoliko stotina njih. “Ali ona je imala veliku simboličku snagu u cijeloj zemlji. Zato što mladi dovode u pitanje postratni bosanskohercegovački poredak sa sveprisutnim etničkim proporcijama. On garantuje elitama i njihovoj klijenteli uticaj i pozicije. Ali, on dijeli zemlju i sve više je razbija – u upravi, u vladi i u društvu.”
Potom se novinar “Spiegel Onlinea” osvrće na segregacija uspostavljenu u mnogim bh. školama, u kojima se predmeti, poput istorije, geografije i maternjeg jezika, pohađaju odvojeno, a drugi zajedno, ističući kako je ovaj slučaj izazvao veliku pađnju u zemlji, u kojoj takav protest učenika do tada nije postojao.
“Nastavnici škole solidarisali su se sa učenicima, a strani ambasadori su poslali pisma podrške. Konačno, u junu 2017., vlasti su povukle svoj plan o segregaciji. Bio je to veliki uspjeh nekolicine učenika u borbi protiv moćnog sistema. Krajem prošle godine mladi iz Srednje strukovne škole u Jajcu za svoju borbu dobili su i međunarodnu nagradu : OSCE-ovu nagradu “Max van der Stoel” u iznosu od 50.000 eura.”
Mladi Jajčani zalažu se za bolju BiH
“Glupost ubija!”
“No, do istinskog zajedništva, onakvog kakvo učenici žele, trebaće još vremena. Barem to tako odrasli u gradu vide, kao i nastavnici, od kojih mnogi još uvijek s divljenjem govore o protestu učenika”, piše dalje u tekstu.
Versek na kraju reportaže navodi primjer prosvjetnog radnika Tarika Zjaje, čija kćerka, iako su on i njegova supruga Bošnjaci, pohađa hrvatsku osnovnu školu. Razlog je jednostavan, zato što se ta škola nalazi u blizini njihove kuće.
Zjajo, kako se još navodi, za sada ne vidi priliku za okončanje etno-nacionalnog obrazovanja.
“Pored toga, kaže on, zemlja mora postati građanska država sa novim ustavom, koji je trenutno nerealan. On uzima kutiju cigareta i ukazuje na upozorenje opasnosti pušenja. Tri puta je napisana identična rečenica, dva puta latinicom, jednom ćirilicom. Zjajo se sarkastično smije. ´Svuda u zemlji treba da postaviti upozorenja u kojima se tri puta zaredom ističe: Glupost ubija!`”
Pripremio: Faruk Šabanović
Izvor: DW.com