POSAO U NJEMAČKOJ Brzo i lako do posla u Njemačkoj
Povezani članci
U martu su se vraćali u Srbiju, nedavno su ponovo krenuli da rade put Njemačke i Austrije, a sada se opet vraćaju u domovinu.
Ni našim građanima koji žive i rade u inostranstvu nije nimalo lako. Oni koji su zadržali posao tokom pandemije razmisliće o tome da li da se odmaraju u Srbiji. Sa druge strane, oni koji su se poslije pauze od marta do maja, nadali povratku na posao, a imaju dvojna državljanstva, sada se ponovo vraćaju u otadžbinu.
Njemačka i dalje ne otvara granice za Srbe, a Austrija u kojoj živi i radi više od 120.000 srpskih državljana savjetuje svoje građane da ne idu na Balkan jer je rizično.
– Oni koji ljetuju na Balkanu uprkos upozorenju mogli bi, zavisno o pravnom mišljenju, da rizikuju svoj posao, jer radnici podliježu obavezi lojalnosti prema poslodavcu – upozorio je Elias Felten, član uprave Instituta za rad i socijalno pravo Univerziteta u Linzu.
Praktično, to znači da bi svi trebalo da se suzdrže od bilo čega što može uticati na suštinske interese poslodavca. Felten smatra da čak i otkaz dolazi u opticaj, ukoliko bi radnik boravio na Balkanu, jer bi to dovelo do toga da određen period bude spriječen da radi zbog recimo obaveznog karantina.
Prema zvaničnim procjenama, oko 400.000 srpskih državljana se u martu i aprilu vratilo iz dijaspore u Srbiju. Većina njih radila je ili na određeno, ili bez ikakve prijave, pa kada je krenula pandemija i praktično stala privreda u tim zemljama, tako su najpre radnici sa Balkana ostajali bez posla, piše Blic.
Kako se virus počeo smirivati u maju, tako su mnogi jedva dočekali da se vrate na svoje poslove u njemačke i austrijske fabrike i gradilišta, gdje najčešće rade. Međutim, situacija je dobila obrt, virus ponovo uzima maha, a radnici sa Balkana u inostranstvu ponovo u riziku da ostanu bez radnih mjesta.
– Jednostavno nema posla, sve je smanjeno. Gazda nam je rekao da mu je žao, ali nema nikakvog računa da nas drži na gradilištu kada praktično ne može da se radi, pa nam je i sam savjetovao da se vratimo u Srbiju zbog troška. Izađe mi skuplje da sjedim u Austriji i čekam da gradilište proradi, nego da sjedim ovdje – očajan je Đorđe Mitrović, koji već godinama radi na građevini u Austriji, a sada se po drugi put ove godine vratio u Srbiju.
Mitrović, koji ima i hrvatsko državljanstvo, a živi u Srbiji, je u martu došao u Srbiju, da bi nedavno ponovo otišao na svoje radno mjesto, ali ga je dočekao “hladan tuš”.
Nije usamljen u takvoj situaciji. Jednako je prošao i Aleksandar Petrović koji je zaposlen u fabrici koja proizvodi dijelove za auto-industriju.
– Mislio sam da se sve vraća na staro sada u maju i junu, ali prevario sam se. Obim posla je znatno smanjen i jednostavno nema potrebe za radnicima u toj mjeri kao ranije. Shvatio sam da mi jedino preostaje da se vratim u Srbiju i čekam neko bolje vrijeme – kaže Petrović.
Najčešće srpski državljani u ovim razvijenim ekonomijama rade u građevinarstvu, ugostiteljstvu i u proizvodnji, ali i u zdravstvu, metalskoj industriji, poljoprivredi, kao i na uslugama čišćenja…
Do posla dolaze preko poznanika, a najčešće preko rođaka koji su se tu “obreli” mnogo ranije. Oni im u početku, dok se ne snađu i ne dobiju dvije-tri plate, vrlo često daju i smještaj.
Najveće plate do 4.000 evra zarađuju profesionalni vozači.
Održavanje kuća plaća se oko 30 evra po satu, radnici na obezbjeđenju mogu da zarade 1.800 evra mjesečno, radnici u klanici do 2.000 evra najviše, medicinske sestre 2.300 evra mjesečno, a njegovateljice za stare 1.800 evra.
Izvor: srpskainfo.com
