Preuzeto sa DW.com
Njemačka je još uvijek u svom “mekanom” lockdownu, a kad će iz njega – ne zna se. Zbog novog soja virusa političari su još više pooštrili granicu broja zaraženih. Ali nekakvog plana – nema.
Još od decembra je Njemačka u svom, specifičnom lockdownu: trgovine su zatvorene, osim živežnih namirnica, drogerija, trafika i apoteka. Muzeji su već odavno zatvoreni – makar nitko ne pamti kad je u muzejima bila osobita gužva, restorani i kavane isto tako – ali tu je moguće poslužiti “za van”.
Mnogi se ljute zbog nelogičnosti– zašto se može kupiti cvijeće (cvjećarne “trguju svježom robom”), ali ne možete kupiti niti nove čarape? Ali ipak, polako se broj novozaraženih smanjuje, a R-vrijednost – dakle koliko jedna oboljela osoba zarazi novih ljudi – je ispod 1: drugim riječima, pandemija se polako gasi čak i usprkos novom soju virusa.
Političari žele biti sigurni: ovakav Lockdown je produžen do 7. ožujka, ali ne samo da je već mnogo rasprava kad će biti ukinute zabrane, nego i kako to učiniti? Jer nekakvog dosljednog plana očito – nema.
Frizeri su važniji od muzeja
Dojam je kako se odluke donose “prema osjećaju”: tako se ministar unutarnjih poslova Seehofer založio da njemački frizeri trebaju konačno smjeti raditi i njima će biti dopušten rad od 1. ožujka. Ali uvjeti su gotovo besmisleni: smiju šišati samo jednu mušteriju, odnosno za nju treba osigurati 20 četvornih metara prostora. U drugim zemljama, čak i ako imaju više zaraženih od Njemačke su i propisi drugačiji – u Austriji opet mogu raditi i muzeji, ali u ovo doba kad gotovo nitko ne putuje onda se i gleda samo u svoj tanjur.
Vlada u Berlinu neumorno ponavlja: treba biti oprezan, a zabrane se trebaju ukinuti stupnjevito kako se “otvaranjem ne bi riskiralo da broj zaraženih opet ne skoči i onda možda budu potrebne nove mjere”, kaže glasnogovornik njemačke vlade. Od početka ove pandemije se stalno koristi željena brojka novozaraženih u posljednjih sedam dana na 100.000 stanovnika. Dugo se govorilo kako njih treba biti najviše 50 da se počnu ukidati zabrane, sad je tih 50 odjednom pretvoreno u 35.
Već i to je izazvalo burne reakcije: predsjednik stranke CDU Armin Laschet je izjavio kako se “ne mogu stalno izmišljati nove granice”, ali je u međuvremenu i on prihvatio tu granicu od 35 novozaraženih. Gradonačelnica Kölna Henriette Reker je objavila kako će njezin grad “potpuno” obuzdati pandemiju – njezina ideja da ta granica bude samo 10 novozaraženih – prije nego što se počnu otvarati trgovine, ali tu je žestoko letjelo perje. Jer taj grad, nakon komunalnih izbora, zapravo još uopće nije formirao većinu u gradskoj skupštini pa neki pitaju, tko je ona da samovoljno odlučuje sudbinu čitavog grada?
Makar političari govore čas jedno, čas drugo, kancelarka Merkel je ipak građanima obećala svjetlo na kraju tunela i kod vrijednosti od 35 bi i sve trgovine mogle početi raditi. Ali što znači ta vrijednost? Ona ionako nema veze sa zdravstvom, nego s političkom procjenom koliko se može opteretiti sustav zdravstvene skrbi. Ali hoće li na dan kad bude postignuta vrijednost od 35 smjeti početi sve raditi?
Limbo-ples: 50, 35, 10…
Merkel kaže kako to mora postati “stabilno” – dakle potrajati barem tri, četiri, pet dana. Ali u nekim gradovima i općinama je već odavno postignuta te vrijednost, zašto tamo trgovine ne otvore svoja vrata? Naravno, nitko ne može spriječiti da u te općine dolaze i drugi, ali treba li se čekati da to bude postignuto u čitavoj državi?
Ni na pitanje “kako” ukinuti zabrane nema odgovora: novi sastanak kancelarke s predsjednicima pokrajinskih vlada će biti 3. ožujka, ali već se pokazalo kako su mnoge pokrajine izgubile nadu da će se postići jedinstveni plan. Neke su već izradile detaljan plan kad će što smjeti početi raditi već prema broju novozaraženih, druge pokrajine žele odlučivati “već kako što bude”.
A onda je tu i pitanje novog soja virusa: usprkos napisima medija o “strahovitoj” opasnosti, pouzdanih i znanstvenih podataka o soju B.1.1.7 nema mnogo. Prema posljednjim informacijama infektološkog Instituta Roberta Kocha on govori o “naznakama” za veću zaraznost i teži tijek bolesti, ali kako se taj soj još detaljno promatra. Na žalost, u Njemačkoj ima dovoljno uzoraka: ministar zdravstva Jens Spahn kaže kako je već 22% novozaraženih “zaradilo” taj novi soj.
Kad će sve konačno biti “normalno”? To pitaju i građani i gospodarstvo, ugostitelji i kulturni djelatnici. Dodatni problem je i ova sporost u cijepljenju: trenutno je jedva nešto preko 4,4 milijuna građana Njemačke cijepljeno – na preko 80 milijuna stanovnika. No od političara će se tu teško čuti konkretan odgovor.
Izvor: DW.com