POSAO U NJEMAČKOJ Brzo i lako do posla u Njemačkoj
Povezani članci
“Ako hoćete da ulažete u sebe, uspjećete sigurno”, smatra on.
Alen Dolovac je rođen u Beogradu, odrastao i živio u Barajevu, a onda je 2017. godine spakovao kofere i otišao „trbuhom za kruhom“ u Njemačku – obećanu zemlju za naše radnike.
Preselio se u Hamburg gdje živi i danas.
Zbog čega je napustio svoju zemlju i kako je od posla na građevini na sjeveru Njemačke, stigao do zaposlenja u jednoj od najjačih firmi u Hamburgu, Alen je ispričao u iskrenom razgovoru za Novu.„Nakon dugogodišnjeg neuspješnog traženja stalnog zaposlenja u Barajevu, riješio sam da potražim bolji život u drugoj zemlji. Nisam više mogao da podnesem lažna obećanja, neisplaćene plate i stalne prijetnje o otkazu, iako sam od zarade jedva mogao da pokrijem osnovne troškove“, započeo je svoju priču Alen.Prijatelj mu je pomogao da dobije posao na građevini.„Radili smo na izgradnji luksuznog hotela Fontaney u Hamburgu. U kolektivnom smještaju bilo je nas desetak zaposlenih. Imali smo organizovan prevoz do radnog mjesta. Bilo je puno naših ljudi“, prisjeća se on i ističe da je to bio jedan od najstresnijih, ali i najljepših perioda njegovog života u Hamburgu.Kako kaže, nakon toga, mijenjao je firme, učio jezik i postepeno napredovao.
Upravo se čita:
Otišao u Njemačku da zaradi malo para, a vraća se dužan i “Bogu i narodu”!
Položio za kamion i bavi se transportom
„Prošle godine mi je država uplatila 15.000 eura da položim za kamion i od tad se bavim transportom – vozim hljeb za jednu od najjačih firmi u Hamburgu. Šest mjeseci sam vozio do posla sat vremena, a sada sam dobio premeštaj 10 minuta od kuće, što mi pomaže da imam više vremena i novca. A više vremena i za spavanje“, priča naš sagovornik koji je dobio i ponudu za unapređenje.
„Radio sam samo dostavu, ali od februara ako sve bude kako treba uz premještaj dobiću i komercijalu da radim, a to je nivo više od dostave“, pojašnjava on i dodaje da je Njemačka zemlja u kojoj se cijene vrijedni ljudi.
„Ako hoćete da ulažete u sebe, uspjećete sigurno“, smatra Alen.
Pročitajte još:
Alen priznaje da je teška odluka napustiti svoju zemlju i priznaje da su mu u početku najviše nedostajale stvari koje u Srbiji nije podnosio.
„Kada odlazite iz domovine, vi ne mijenjate samo zemlju, već i mentalitet, kulturu i jezik. Krećete od nule. Falili su mi čak i alkoholičari iz mog kraja koji sjede i piju ispred prodavnica“, priznaje naš sagovornik.
Koliko košta život u Njemačkoj?
Alen navodi da su cijene u Njemačkoj skočile duplo, a da se zarade kreću od 1.200 eura, pa na više u zavisnosti od toga koliko je čovjek vrijedan i spreman da ulaže u sebe.
„Ako imate platu plus „mini job“ (mini job je dodatni posao od 40 sati mjesečno gdje ste oslobođeni poreza i tu možete da zaradite dodatnih 520 eura ) imate 3.500 neto zarade“, navodi on i nastavlja:
„Ako imate četvorosoban stan koji košta 900 eura, parking 35 eura, internet 30 eura, struju 100 eura, hranu 300 eura, cigare koje nam pretežno donose vozači autobusa iz Srbije oko 200 eura, osiguranje mjesečno za auto oko 90 eura, gorivo oko 200. To su neki osnovni troškovi bez djece. Po jednoj osobi koja ima takvu platu možete uštedeti oko 1.500 eura“.
Alen dalje otkriva da ljudi odlaze u Njemačku najprije zbog novca, ali kako kaže, vremenom shvate važnost sigurnosti koju pruža njemački sistem svakom stanovniku te zemlje.
„Ovdje postoji dobar socijalni sistem ako imaš sređen boravak i u slučaju da ostaneš bez posla, nećeš ostati na ulici. To nam daje sigurnost“, kaže on i navodi još jednu prednost.
„Ima raznih poslova gdje možete da se zaposlite i bez kvalifikacija. Poslodavac je spreman da uloži u vas i da vas obuči za određeni posao. U Njemačkoj se cijeni ako ste vrijedni i odgovorni.“
„Nije bitno iz koje si zemlje ako si normalna osoba“
Pročitajte još:
On navodi da radi u firmi gde je zaposleno 90 posto Nijemaca i priznaje da im nije drago kada čuju da stranci govore jezikom koji oni ne razumiju. Ali, kako dalje otkriva, njega su lijepo prihvatili.
„Imam super odnos sa njima jer mislim da je na prvom mestu najbitnije biti čovjek, a to iz koje si zemlje nije više toliko bitno kad si normalna osoba.“
Ipak, kaže da je za Nijemce karakteristično da će vam jedno jutro reći: „Dobro jutro“, a sutradan proći pored vas kao da vas vide prvi put u životu.
Alen dalje navodi da najveći broj naših ljudi u Nemačkoj radi na gradilištima, u bolnicama, voze kamione ili su higijeničari.
Da li bi se vratio u Srbiju?
Alen priznaje da je veliki osjećaj praznine u njegovoj duši, kao i njegovih prijatelja što su daleko od svoje porodice.
„Koliko god se trudili da to zaboravimo, nekako ta praznina uvijek ispliva na površinu kada se najmanje nadamo. Svaka proslava Nove godine, rođendani, sahrane, svi važni datumi kada treba da budemo sa svojim najmilijima, a ne možemo, ostavljaju neizbrisive tragove na duši. Uvijek se pitam: Da li je vrijedno? , priznaje Alen.
Prema njegovim riječima, u takvim trenucima često razmišlja o povratku. Ali…
„Ne znam šta bi trebalo da se promijeni da bih se vratio, možda da nema privilegovanih nego da svi imamo jednake šanse da dobijemo posao na osnovu naših kvalifikacija, kvaliteta, iskustva, a ne na osnovu partijske pripadnosti ili rodbinskih veza“, kaže nam Alen.
„A do tada, idemo dalje ovde, do sledećeg odmora u našoj lijepoj Srbiji, gdje smo opet nažalost stranci. Jednom stranac, zauvijek stranac i ovdje i kod nas. To je tužna istina svakog gastarbajtera“, zaključuje.
Pročitajte još:
