POSAO U NJEMAČKOJ Brzo i lako do posla u Njemačkoj
Povezani članci
U Njemačkoj svi žive na cijelu kvotu kredita, na minus… Tamo se robotizuješ iz pidžame u radnu odjeću, iz radne odjeće u pidžamu. Nisam vidio prosperitet i vratio sam se, rekao je youtuber iz Kragujevca Ilija Benjak u svom videu gdje je do detalja opisao život u Njemačkoj i razloge zašto se vratio.
– 2015. godine sam došao u Njemačku, na osnovu papira koje ima moj otac, njemačko državljanstvo preko kojeg sam ja dobio sklapanje porodice i dobio vizu na pet godina za boravak i za rad. Jezik nije bio nikakav uslov, govorim za sebe, za druge jeste koji traže posao da znaš bilo koji nivo jezika. Većinom se traži A2. Ja nisam trebao da znam ništa, jer ipak je bilo sklapanje porodice. I niko me nije uslovljavao ništa, sem da su mom ocu tražili, da on bude uslovljen da ima dovoljno novca za izdržavanje i da ima dovoljno veliki stan, gdje bi mogli da živimo svi, to je cijela porodica – kazao je youtuber i nastavio:
– Pri dolasku u Njemačku ja nisam znao ništa od njemačkog jezika, sem nekih osnovnih stvari za komunikaciju, koje većinom svi ste čuli ili znate za njih. Ali nisam znao njemački jezik da ja mogu da se sporazumijem i komuniciram. Morao sam da radim u nekoj firmi za čišćenje, čistio sam kancelarije, WC iz fabrika, drugih kako bi novac zaradio i mogao da živim. Nisam mogao da dobijem nikakvu pomoć od njihovog job centra ili arbeitsamta, također ništa od socijalamta jer ukoliko bi primao socijalnu pomoć, bilo što od job centra, bio bi automatski skinut sa vize i ne bih imao pravo više na tu vizu. Ne daju ti da imaš bilo kakvu pomoć od države, ukoliko hoćeš da zadržiš vizu i da živiš u Njemačkoj.
Kako je vrijeme prolazilo kaže i da je učio jezik.
– Samim tim sam stekao više znanja, bolje sam raspolagao samom komunikacijom gdje sam sebi našao bolji posao u pivari, gdje sam tada radio, imao sam platu oko 1.200-1.300 eura
Naglašava i da kada se zaposlio u drugoj fabrici život mu se promijenio.
– Otvorila mi je aspekt gledanja na novac i na sve neke stvari potpuno drugačije. Vidio sam da mogu sa svojim znanjem, trudom, da napravim mnogo više, zato sam 2019. godine odlučio da se privatizujem. Kad kažem privatizujem, mislim da postanem privatnik, čovjek koji je preduzetnik, koji jednostavno ima firmu i koji radi ono šta voli. Učio sam za web dizajn, za marketing i time sam se bavio, imao sam dosta klijenata, kako kroz YouTube, ljude koji me prate, koji živu u inostranstvu, imaju svoje firme, treba im pomoć, treba im marketing, tako i druge ozbiljne kompanije ozbiljne.
– Kroz sve to sam sebi izgradio portofolio. Kad sam sagradio lijepo cijelu priču i sagradio sam lijepu firmu, tada sam počeo da jednostavno investiram novac u nešto drugo. Tada se pojavile i priče oko šopova, gdje smo napravili svoje markete, koji su se bavili prodajom svega i svačega, razne robe. Također smo pokrenuli globalnu distribuciju, gdje smo izvozili robu širom svijeta. Od 2020. do 2022. godine sve je to imalo i jako lijepu priču. Zaradili smo mnogo novca. Prve godine smo imali 830.000 eura bruto zarade.
– To u stvari nije ništa. Kada platite porez, sve ono što treba da platite, doprinose, kada platite robu, vama ne ostane bukvalno od toga svega ni 80.000 eura čisto. Došla je korona, uništila je sve. Sve to što smo radili je bukvalno otišlo pod noge. Takođe, je poslije došao sukob, koji se dešavao u Ukrajini, koji se i dan danas dešava, ekonomija Njemačke je pukla – tvrdi YouTuber prenosi kurir.
Ističe i da je tada vidio da nešto ne ide u najboljem toku.
– Njemačka je postala jako skupa zemlja gde je kirija koju sam plaćao 580 eura, otišla na 740 eura. Struja koju sam plaćao 130 eura, otišla na 210 eura. Porasle su same cijene kredita. Gdje su porasle same cijene na druge dohodke koje imate, da plaćate kablovsku itd. Svi se vade na to zbog trenutne ekonomske krize također i zbog svega šta se dešava trenutno u svijetu. Zbog toga, zato što globalna politika ne funkcioniše kako treba. Proizvodi su poskupjeli sve je postalo baš, baš mnogo skupo. Jednostavno sam vidio da nema nikakvog smisla ostati i živjeti u Njemačkoj – kazao je Benjak:
– E, sada da me neko ne shvati pogrešno. U Njemačkoj još uvijek može da se radi i da se zaradi, s tim da moraš da radiš od jutra do sutra. Sad će neki reći pa niste navikao da radiš. Ja i ja sam navikao da radim, ali budimo realni. Jedan čovjek kada radi od jutra do sutra, dovoljno je da platiš stan, auto ukoliko ti je na lizing, na kredit, da platiš nešto šta već hoćeš i na kraju mjeseca opet gledaš kako ćeš da preživiš. Jer definitivno, neke stvari nisu toliko dobre kao što se ljudima predstavljaju.
– Kada neko kaže kupili su novi auto, kupili su novu kuću, sve to stoji, sve ste vi u pravu, ali sve je kupljeno na lizing. I to je ono dobro šta Njemačka u stvari daje. Taj životni standard gdje ti imaš mogućnost da preko lizinga, preko kredita kupiš sebi nešto kako bi obezbijedio to. Plaćaćeš ga naravno godinama, ne morate da imate uopšte loše mišljenje o tome ako neko je kupio novo auto i novu kuću, pa kaže a vidi ga, on ima para. Definitivno svi žive na cijelu kvotu kredita, na minusa, na dispo i tako dalje. Gdje i Nijemci sami žive tako. Takav je stil života u Njemačkoj, gdje se robotizuješ, bukvalno, iz pidžame, u radnu odjeću, iz radne odjeće, u pidžamu. I to ti je život kod njih. Jedno ostaje uvijek isto. Bićeš za njih stranac i koliko god da živiš nećeš se integrisati jer drugačije izgledaš pričaš drugim jezikom, prezivaš se drugačije, zoveš se drugačije i nikada se nećeš uklopiti u cijelu sredinu.
Ilija naglašava i da je u Njemačkoj sve poskupjelo.
– Kilogram mesa je poskupio, poskupio je stan, voda… Sve je poskupjelo što je moglo poskupjeti. A samo naša plata je porasla za 100 ili 200 eura. Govorim za sebe, pošto sam ja bio privatnik, ja ništa nisam dobio. Šta je još i najgore od svega, u Njemačkoj inače kada držite firmu, vi nemate pravo poslije toga, ukoliko ne plaćate privatno neko osiguranje, da dobijate bilo kakvu pomoć od države. Od 2020. godine ja sam dobio Njemačko državljanstvo, jer poslije pet godina poslije sklapanja porodice dokazao sam im da odnesemo papire i dobio sam njihovo državljanstvo. S tim da sam morao polagati politiku, morao sam da polažem historiju, morao sam da polažem njihov ustav, onda sam morao da znam jezik na C1 nivou, da pišem, da čitam komunikaciju itd.
Sve to morate da predložite, da date, koliko zarađujete, s kime živite, da li morate iz policije da donesete, da li vi pristajete da oni sve to provjere za vas, onda plaćanje, 270 eura procedura je u suštini jako duga. I pitanje je da li ćete ga dobiti, ja sam ga dobio poslije godinu dana, da sad mo razumijemo, nisam ga dobio odmah, zato što su tražili mnogo toga da im dokažem, kada sam dokazao, tek onda su mi dali.
Ali opet kažem, sve to treba dobro razumjeti, ja nisam iz Njemačke pobjegao, već sam jednostavno otišao, zato što u Njemačkoj stvarno ne vidim prosperitet.
– Njemačka kao Njemačka jeste lijepa zemlja, da može da se zaradi, može da se zaradi. Da se radi, radi se, radi se svuda, budimo realni. Ali u Njemačkoj imaš tu sigurnost, gdje možeš na kredit, na mnogo te druge načine da sebe obezbijediš bolji život. I to je ono u stvari što ljude mnoge drži gore, jer su uzeli kredit, obezbijedili sebi neki standard života i žele da na tome ostanu. Jer vraćajući se tamo odakle su pošli, sa jednom torbom, opet, nažalost, nemaju ništa. I trude se da presute sve, da progutaju mnogo toga zarad svoje dece. I to je normalna stvar. S tim je da sam ja dobio državljanstvo, to ne može niko da mi uzme.
Gdje god da sam, moje dijete sutra može dobiti papire, isto kao i ja, kao što sam ja dobio preko svog oca. Tako da se u suštini ništa ne mijenja. Ja sam otišao iz Njemačke, ovdje mi je super gdje sam trenutno sada prenosi kurir.
