POSAO U NJEMAČKOJ Brzo i lako do posla u Njemačkoj
Povezani članci
Razmišljajući da se ponovo oproba u poslovima u inostranstvu, jedan 29-godišnji gastarbajter ispričao je kako prije nekoliko mjeseci, trbuhom za kruhom otišao van svoje zemlje sa 100 eura u džepu, ali i zašto se u kući vratio sa svega 20 eura.
U svojoj anonimnoj objavi na Reditu, momak je (29) objasnio da se prije par mjeseci zbog malih primanja u vlastitoj državi odlučio za posao u Njemačkoj. Međutim, iako je na prvu sve izgledalo odlično, prepreke koje je imao na putu i samom poslu dovele su do toga da je mijenjajući par poslova u inostranstvu, u Srbiju došao s manje novca nego što je krenuo prenosi Kurir.
– Nakon pet i po godina rada za strane investitore jedne robovlasničke kompanije, gdje za malu platu iscijede iz tebe svaki atom snage, bez imalo napredovanja, riješim da dam otkaz i na preporuku kolege zapalim u inostranstvo. Završena gimnazija, pravni fakultet batalio, bez perspektive rekoh sebi da je vrijeme da promijenim nešto u svom životu.
Kolega me povezao sa tim direktorom… ja se čuo sa njim, dogovorio dolazak, sve bilo ok. Trebalo je da se javim u Maribor u Sloveniji radi posla, i u Njemačkoj.
Sa 100 eura u džepu i jednom putnom torbom stigoh na adresu, da bi mi lik rekao da nije tu pa da dođem sljedeće nedjelje. Za svojih 29 godina, prvi put van Srbije, ni sam ne znam šta me snađe u tom momentu. Gdje ću, šta ću, odem do obližnje pumpe. Skupio petlju i pitao svakog ko se zadesio tamo za bilo kakav posao. Poslije par bezuspješnih pokušaja, pitam starijeg gospodina koji je sa par momaka pričao bosanski. Gledaj čuda, uđemo u priču, nađe mi smještaj i reče da dođem da radim kod njega sutradan”, napisao je on dodavši da je na početku bio i više nego zadovoljan i da je od gazde dobio i koji euro dnevno više kako bi imao za hranu i smještaj.
Pročitajte još:
Vadi novčanik, ja očekujem platu, kad ono…
Međutim, nakon dva mjeseca u Sloveniji primijetio je da se novac često čeka, a da obećani papiri nisu ni na vidiku. Zbog toga je novi posao ugovorio sa drugim lokalcem koji je šalje radnike za Njemačku. Tada prethodnom šefu najavljuje otkaz i obavještava ga da želi da bude isplaćen.
– Ugovorim sve sa novim vlasnikom, dobijem kartu i radno odijelo, ozbiljna priča, veća satnica poslije mjesec dana itd itd. Dignem ruke od dede, najavim da za koji dan putujem za Bohum, te mu rekoh da mi spremi lovu koju duguje. Tog dana me doveze na stanicu, da se pozdravimo, on vadi novčanik, ja se smeškam, očekujem tih 1.200 eura što mi ostade čisto, on mrtav ‘ladan izvadi 100 eura i kaže to je to. Ja u neverici, bus kreće za 10 minuta. I tako ja dođoh u Njemačku da radim sa 100 eura u džepu.
Poslije 1.000 km puta, sačekaše me momci sa kojima odoh pravo na gradilište. Bješe teško, bješe fino, strepnja od policije. Prođe i taj mjesec do isteka turističke vize i rada na crno. Dođoh u Srbiju sa 20 eura. Neodgovorni rukovodeći, ni oni me ne isplatiše, zavlačiše me mjesec dana dok nisam izmolio to malo crkavice.
Jako loše, ali i poučno iskustvo, a to je da ne treba olako vjerovati svima. Ako sam pošten, ne znači da su svi oko mene pošteni.
Sad radim kao bravar za solidnu platicu, ali nije to to. Opet me đavo tjera da idem preko, pa rekoh sebi, da se ispovijedim ovdje, ali i da zatražim pomoć od ljudi iz dijaspore. Ako ima neko, kome treba pošten radnik, koji uči posao jako brzo, vrijedan, jako bi mi značilo”, napisao je on.
Od bratske priče i kafenisanja nema ništa
Njegovo iskustvo natjeralo je gastarbajtere upoznate sa poslovima u Njemačkoj da ga posavjetuju kako da mu se ova priča ne ponovi sljedeći put.
– Radio sam par godina u Njemačkoj i postoje određeni uslovi koje moraš da ispuniš ako je sve legalno.
Njemačka jeste u deficitu sa radnicima, ali ne treba im čist fizikalac bez iskustva. Ako neko kaže da će da ti rijesi sve legalno, a ti u životu nisi radio posao odmah pazi na to kako ide priča dalje.
Viza se izdaje u Njemačkoj ambasadi, i ne krećeš da radiš dok nemaš vizu u pasošu i ugovor o radu. Sve ostalo i sve ostale priče su navlakuše. Ne možeš da riješiš vizu kad stigneš u Njemačku i počneš da radiš. Te priče dođi pa ćemo da riješimo su smiješne. Prave firme te ne vode na kafenisanje prije posla već se radi cijli dan uglavnom 9 ili 10 sati plus jedan sat da nadoknadiš pauze. Oni ti nisu drugari već poslodavci.
Od bratske priče i tapšanja po ramenu nema ništa. Platio si školu, ali ne znači da treba da odustaneš. Ako hoćeš legalno onda izuči zanat, bilo koji, pošto su svi u deficitu i lako možeš vani legalno, budi makar neki dobar polu majstor. Nikad na crno posebno kod Balkanca. Nikad, samo viza i papiri! – posavjetovao ga je jedan od njih.
Pročitajte još vezano za Njemačku vizu:
Evo koja Vam je dokumentacija potrebna za izdavanje Njemačke vize?
