POSAO U NJEMAČKOJ Brzo i lako do posla u Njemačkoj
Povezani članci
Iseljavanje stanovništva Bosne i Hercegovine u zemlje Europske unije polako, ali sigurno uzima svoj danak. Prema nezvaničnim procjenama BiH je do sada napustilo preko 100.000 stanovnika, a Unsko-sanski kanton je prvi na udaru. Prema zvaničnim informacijama Vlade Unsko-sanskog kantona u Unsko-sanskom kantonu od ove školske godine zatvorit će se 39 osnovnih škola, a bez posla će ostati 229 učitelja i nastavnika te određen broj ostalog osoblja. Utvrdila je to Komisija za analizu stanja u ustanovama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja Unsko-sanskog kantona. Drastično je smanjen broj učenika što za posljedicu ima smanjenje broja uposlenih u obrazovnim ustanovama.
Rasema Delić dugogodišnja je nastavnica u bihaćkoj gradskoj osnovnoj školi. Smatra se jednom od uspješnijih nastavnika razredne nastave. Po prvi put, septembar i početak nove školske godine dočekuje u neizvjesnosti nakon što je potvrđeno da je u školi u kojoj je provela 20 godina postala tehnološki višak.
„Mnogi su se pitali i slali poruke kako je moguće da sam ja tehnološki višak. Moguće, jer je u školi u kojoj sam zaposlena zadnjih nekoliko generacija upisano po jedno ili dva odjeljenja manje u odnosu na prethodne. Dakle, prije smo imali minimum tri, a unazad tri-četiri godine upisivali smo uglavnom po dva, dok je kolegica koje su izvodile pete razrede izlazilo po tri ili četiri, tako da je bilo sasvim očekivano da će doći do tehnološkog viška. Najteže u svemu je kad ste kao ja uzeli novu generaciju koja je sad završila 2. razred i morate je napustiti. Nemoguće je ne biti emotivno vezan za tu dječicu, koju tek što ste naučili čitati i pisati, morate napustiti. To je i za njih promjena koju će morati prihvatiti.“
Novi pravilnik degradirao znanje i usavršavanje
Nastavnica Delić tek je jedna od 72 nastavnika razredne nastave koji su od ove godine u potrazi za novim radnim mjestom. Samo 5 škola na Unsko-sanskom kantonu iskazalo je potrebu za ukupno 8 predavača razredne nastave.
„Od 2010. godine je počelo bodovanje nastavnog kadra i tada je po Pravilniku o iskazivanju tehnološkog viška koji je vežio bila velika razlika između onih koji su imali višu i visoku stručnu spremu, a jedna od stavki bodovanja su bili i certifikati i usavršavanja u struci. U maju 2019. je usvojen novi Pravilnik o bodovanju kandidata za tehnološki višak po kojem najviše bodova nosi staž. Taj pravilnik nastavnicima nije dolazio na usaglašavanje. Po njemu certifikati o prisustvu seminarima i različitim vrstama edukacije ne znače ništa i smatram da sam tu zakinuta jer se skoro cijeli svoj radni vijek educiram i težim da unaprijedim svoj rad sa djecom. Međutim, čini mi se da znanje, sposobnost i uspjeh u praktičnom radu nisu više mjerilo na osnovu kojeg neko ostaje ili izlazi iz škole. Meni je nelogično da prosvjetni radnik radi 20 godina i da zakonski nema nikakvog napretka u svojoj struci, to nema nigdje. Stariji nastavnici koji su nekoliko godina pred penziju uglavnom ne žele da ulažu u edukaciju ili mijenjaju način rada jer to onda zahtjeva više vremena u pripremanju za nastavu. Ne bojim se da ću ostati bez posla jer iza sebe imam dugogodišnji rad, zalaganje i certifikate koji će vjerujem biti prepoznati, ako ne u ovoj zemlji onda znamo u kojoj sigurno hoće“ kaže Delić.
Nakon javnog objavljivanja lista tehnološkog viška i potreba kadra nastavnica Delić je poslala molbe školama koje su iskazale potrebu za nastavnicima razredne nastave te je prema broju bodova bila pozvala samo iz jedne škole koja je od Bihaća udaljena oko 130 km što je morala odbiti.
„Zvali su me iz Osnovne škole „5.oktobar“ Sanski Most gdje sam prema broju bodova zadovoljila jedno mjesto za angažman u razrednoj nastavi. Radilo se o područnoj školi Zdena ili Majdan. Međutim, nakon svih razmatranja, uzimanja u obzir daljinu puta i prijevoz kojeg nemam, zaključila sam da je takva vrsta svakodnevnog putovanja za jednu ženu, majku i domaćicu zaista neprihvatljivo te sam tu ponudu morala odbiti.“
Zastario sistem pun manipulacija
Posljednjih godina, tačnije od 2010. sve je više nastavnika u osnovnim i srednjim školama Unsko-sanskog kantona koji zbog manjka učenika postaju tehnološki višak. Do sada su ih uspjevali zbrinuti, ali od 2014. godine nastavnici sami prema listama traže angažman za novu školsku godinu. Zbog drastičnog pada upisa djece u prve razrede, to je od ove godine postala nemoguća misija. Potvrdio je to izvještaj Vladine Komisije koji je izazvao buru u javnosti, a po kojem se gasi rad velikog broja škola u ovom kantonu. Prekvalifikacija radnika, izmjena pedagoških standarda, informatizacija obrazovanja, samozapošljavanje nastavnika tek je dio od 13 konkretnih aktivnosti koje bi Vlada trebala u što skorije vrijeme realizirati kako bi svi radnici bili zbrinuti.
„Imam i završenu obuku (certifikat) za asistenta, tako da bih i to mogla prihvatiti. Ako ne dođe do toga, vjerujem da će biti nešto drugo prihvatljivo. Ljudi moraju shvatiti da je tako kako je i da djece nema. Kod mene bi moglo doći do promjene i ostanka u trenutnoj školi samo ako se ternutni pravilnik o bodovanju promijeni ili se usvoji Pravilnik o napredovanju u struci gdje bih sasvim sigurno imala mnogo bodova na svoj dosadašnji uspješan rad. Pa i kad bi se usvojio takav pravilnik opet je pitanje kako će on u praksi biti primijenjen jer je kod nas u sve upetljana politika i malverzacije. Treba pratiti svakodnevni rad i uspjeh da bi pravilno bodovao i ocijenio nekoga, a ne po sistemu – znam te, dobri smo, član si stranke i ostalo, pa ću ti dati više bodova“, pojašnjava Delić.
Ogorčena je zbog činjenice da sistem obrazovanja u BiH, a posebno u USK-a ne teži da unaprijedi rad nastavnika te da je na samim nastavnicima da li će se i kako educirati za nove generacije koje su drugačije od onih ranijih, a samim tim i rad s njima traži iznalaženje novih modela i načina pedagoške praske u kojoj ono što je staro dvije decenije treba mijenjati.
„Mene uglavnom škola nije slala na edukacije, niti sam išla ispred škole da mi je to bilo na kraju plaćeno kao usavršavanje. Uvijek sam išla na svoju inicijativu, sama pronalazila i radila projekte u cilju kvalitetnijeg rada, a taj dan kada bih izostala nije mi bio plaćen topli obrok i morala sam sebi pronaći zamjenu, koju sam ili plaćala ili vraćala. To je neshvatljivo da nastavnik ustvari predstavlja školu na nekom seminaru na kojeg ga nije uprava poslala, nema putne troškove, mora sam naći zamjenu i još mu oduzmu topli obrok. Da sad sam na sva ta ulaganja u sebe i rad, po novom Pravilniku ostala bez bodova. Dosta aktivnosti i seminara sam prošla i kroz eTwinning projekte, koji su dio Erasmus+ programa pa je te troškove snosila Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH (APOSO). Na području USK-a mali broj nastavnika je aktivan na eTwinningu jer se to nigdje ne vrednuje. Meni lično je osnovni cilj usavršavanje koje u tom slučaju ne plaćate. U toku godine APOSO BiH poziva nastavnike koji su aktivni na eTwinning platformi da šalju motivaciona pisma za Etwinning konferencije i seminare koja se održavaju u BiH ili nekom drugom evropskom gradu. Agencija onda bira određeni broj nastavnika koji će ići kao predstavnici. Tako sam i ja nakon tri godine aktivnog rada u eTw projektima ove godine od 16. do 18. maja sa kolegicom iz Sarajeva odabrana da predstavljam BiH na seminaru u Limassolu na Kipru. Tema seminara je bila „Promjena školske kulture-u smjeru demokratske škole“. Bila je čast predstavljati državu, kanton i grad na tako jednom evropskom seminaru. Razmjena iskustava i radionice sa kolegama iz Finske, Belgije, Mađarske, Španije, Italije i drugih država je bila itekako korisna. Vratila sam se sa mnogo ideja i želje da doprinesem mijenjanju školske kulture u smjeru demokratske škole no dočekala me lista na kojoj sam proglašena tehnološki višak. Ipak bez obzira na nastalu situaciju ja još uvijek vjerujem da će doći do nekih promjena i da će ljudi početi prepoznavati rad i kvalitet te da će onima koji znaju raditi i žele se educirati to biti i omogućeno, kako ne bi bili prisiljeni da napuste ovu državu“, kaže na kraju nastavnica Delić.
(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Fahrudin Vojić)
